Svetište Majke Božje Karmelske, odnosno Majke Božje Svetogorske, kako se često naziva zbog svog smještaja, jedno je od najvećih svetišta Primorsko-goranske županije. Većina dokumenata o povijesti svetiša izgorjela je u požarima, ali vrijedi napomenuti da se crkva prvi puta spominje 1504. godine te po nekima pripada seriji zavjetnih crkava Zrinskih i Frankopana.

Svetištu se prilazi velikim stubištem koje predstavlja križni put s obnovljenim kapelicama. Glavni oltar crkve je iz 1847. godine. Na njemu je smješten veliki kip Gospe koja u jednoj ruci drži Isusa, a u drugoj žezlo. Iako nema velike umjetničke vrijednosti, oduvijek je poznat po svojoj čudotvornosti.

Kako je većina povijesnih dokumenata uništena, o nastanku svetišta zadržalo se nekoliko legendi. Prema jednoj od legendi, na Svetoj Gori je skupina pastira pronašla Gospin kip pričvršćen na jelu gdje su pastiri dok su čuvali ovce često molili. Jednog dan vidjeli su ovce kako se klanjaju Gospinom kipu te ih pokušali potjerati. Ovce su ostale čvrsto i nepomično stajati, pa su prestrašeni pastiri otišli sve ispričati župniku koji se zajedno s njima vratio i svjedočio događaju. Nakon tog događaja, župnik je uzeo kip i odnio ga u gerovsku župnu crkvu. Vrativši se drugi dan u crkvu, župnik je primjetio da je kip nestao, a pronađen je ponovno na Svetoj Gori. To je bio znak kojim je župnik shvatio što se događa, te je odlučeno da se na Svetoj Gori sagradi crkva.