Najbrojnija, najrasprostranjenija i najlovljenija divljač Gorskog kotara je srna obična.

Prema brojnosti i visini odstrjela glavna je trofejna divljač. Rasprostranjena je gotovo posvuda, od najnižih do najviših predjela s različitom gustoćom naseljenosti. Brojnost joj varira, ovisno o godišnjem dobu, raspoloživim količinama hrane i prisustvu predatora (vuk i ris). U većem broju se nalazi u lovištima s nižom nadmorskom visinom uz vodotoke i naselja, dok je u višim predjelima Gorskog kotara rjeđa. Povremeno izuzetno oštre, duge i snježne zime izazivaju prave slomove populacije od kojih se teško oporavlja.

Srneća divljač je izraziti stanovnik šumaraka i gusto obraslih rubova šuma. Najbolje joj odgovaraju šume prošarane manjim livadama i čistinama, u kojima se nalaze grmolike skupine drveća. Vrlo je prilagodljiva različitim uvjetima, pa je i zbog toga svuda prisutna. Vjerna je svom staništu i napušta ga samo za najhladnijih snježnih dana.

Srne su neznatno manje i lakše od srnjaka. Težina zrelih srnjaka kreće se od 20 do 30 kg., a srna od 17 do 25 kg. Ljetna boja dlake im je crvenkasto smeđa, dok im je zimska sivo smeđa. Na stražnjici imaju oznaku od žućkasto bijele dlake srcolikog oblika (srne) i ovalnog oblika (srnjaci). Sva osjetila su joj dobro razvijena.

Parenje se odvija od polovice srpnja do kraja kolovoza i poželjno je lijepo i vruće vrijeme. Kad se srnjak spari s jednom srnom, onda traži drugu, pa se tako može spariti i s pet srna. Bređost u srne traje 9 mjeseci, a sam razvoj zametka 150 dana (embriotenija). Olani 1 – 3 laneta, koji sišu do kraja studenog.

Lov na srnjaka vrši se u nas dočekom na visokoj čeki, šuljanjem (piršom) ili vabljenjem kad lovac oponašajući glas upaljene srne dovodi srnjaka na puškomet.

Što se trofeja tiče, srneća divljač stagnira, a samo povremeno se odstreljuju primjerci s trofejno jakim rogovljem i u usporedbi s jelenskom divljači u srnjaka je daleko teže doći do rogova – trofeje kapitalne vrijednosti.

Romeo Mance, ing. lovstva i zaštite prirode